Tabernakul
Tabernakul (od latinskog: tabernaculum=vojni šator[1]) u katoličkim, anglikanskim i evangeličkim crkvama, je to ime za zatvoreni ormarić iznad sredine oltara, u kom se čuva euharistijski hljeb[1] i ostali važni predmeti za liturgiju (monstranca, kalež).
Za ranog kršćanstva su se euharistijski predmeti čuvali po privatnim kućama, a poslije po crkvenim pomoćnim prostorijama, po zidnim nišama.[1] Tabernakul je za srednjeg vijeka nalikovao na mali ciborijum, objekt na stupićima sa baldahinom, koji se stavljao na oltar da se u njemu čuvaju sveti predmeti.[2]
Od baroka nadalje se tabernakul redovito stavlja na oltar. Najnoviji propisi o uređenju katoličkih crkava za liturgiju predviđaju da se tabernakul postavi na istaknuto mjesto u crkvi, po mogućnosti u posebnu kapelu prikladnu za klanjanje i molitvu.[1]
U Hrvatskoj i BiH se za tabernakul upetrebljava izraz svetohranište.[1]
U katedralama i po redovničkim crkvama, se po pravilu, nepostavljaju na glavni, već na bočni oltar ili na oltar kapele; da se izbjegne ometanje liturgije na glavnom oltaru.[2]
U pravoslavnim crkvama se za taj isti objekt koristi izraz anafornica[3] (od grčkog artophorion = posuda za hljeb[4]) jer se u njemu čuva anafora, posvećeni hljeb.[3]
- 1 2 3 4 5 „tabernakul” (hrvatski). Hrvatska enciklopedija. Arhivirano iz originala na datum 2022-06-30. Pristupljeno 2. 2. 2018.
- 1 2 „Tabernacle” (engleski). Encyclopædia Britannica. Pristupljeno 2. 2. 2018.
- 1 2 „Појмовник” (engleski). Art Press. Pristupljeno 2. 2. 2018.
- ↑ „artophorion” (engleski). Merriam Webster. Pristupljeno 2. 2. 2018.
- Tabernacle (en)
