Idi na sadržaj

Kostarika

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Kostarika
República de Costa Rica
Zastava Kostarike  Kostarike
Zastava
Himna: "Noble patria, tu hermosa bandera"

Položaj Kostarike na karti
Položaj Kostarike
Glavni i najveći grad San Jose
9°56′N 84°5′W / 9.933°N 84.083°W / 9.933; -84.083
Službeni jezik španski jezik
Državno uređenje
Laura Fernández
Francisco Gamboa
Douglas Soto
Zakonodavstvo Skupština
Nezavisnost (od UDCA) 
• Priznato
31. maj 1838. 
Površina
• Ukupno
51.179,92 km2 (126)
• Vode (%)
1,05[1]
84,9/km2 (107)
• Procjena (2022)
Povećanje 5.160.700[2] 
BDP (PKM) 2025
• Ukupno
Povećanje $169,034 milijardi[3] (90)
Povećanje $31.462[3] (66)
BDP (nominalni) 2025
• Ukupno
Povećanje $102,591 milijarde[3] (85)
Povećanje $19.095[3] (64)
Gini (2025) 45,5[4] 
HDI (2023) 0,833[5] (62)
Valuta Kostarikanski kolon (CRC)
Vremenska zona UTC−06:00
Pozivni broj +506
Internetska domena .cr

Kostarika, službeno Republika Kostarika, država je u Srednjoj Americi. Na sjeveru graniči s Nikaragvom, na sjeveroistoku s Karipskim morem, na jugoistoku s Panamom, a na jugozapadu s Tihim okeanom, dok morsku granicu dijeli s Ekvadorom južno od ostrva Cocos. Ima oko pet miliona stanovnika[6] na teritoriji površine skoro 51.180 km2; glavni i najveći grad je San José, u kojem živi oko 350.000 stanovnika, dok šire gradsko područje broji dva miliona ljudi.[7]

Ljudi su prisutni na području Kostarike još od perioda između 7.000. i 10.000. p. n. e. Razni autohtoni narodi naseljavali su ovu teritoriju prije nego što ju je u 16. vijeku kolonizirala Španija. Kostarika je bila periferna kolonija Španskog Carstva sve do sticanja nezavisnosti 1821. u okviru Prvo Meksičko Carstva, nakon čega je 1823. postala članica Savezne Republike Srednje Amerike, od koje je formalno proglasila nezavisnost 1847. Zemlja je prolazila kroz postepenu modernizaciju pod relativno stabilnom autoritarnom vlašću sve do kraja 19. vijeka, kada je usvojila liberalni ustav i održala prve slobodne i poštene nacionalne izbore u Srednjoj Americi.[8]

Nakon kratkotrajnog građanskog rata 1948, Kostarika je 1949. usvojila svoj trenutni ustav, kojim je uvedeno opće pravo glasa, osigurane razne socijalne, ekonomske i obrazovne garancije za sve građane te trajno ukinuta vojska, čime je postala jedna od rijetkih suverenih država bez stalnih oružanih snaga.[9][10][11] Kostarika je predsjednička republika sa snažnom i stabilnom demokratijom.[12] Oko četvrtine državnog budžeta troši se na obrazovanje – koje je besplatno i obavezno još od 1886. – što iznosi približno 6,2 % BDP-a zemlje, u poređenju sa svjetskim prosjekom od 3,8 %;[13] privreda, koja je nekada uveliko zavisila od poljoprivrede, diversifikovana je i sada obuhvata finansije, korporativne usluge za strane kompanije, farmaceutsku industriju i ekoturizam.[14][15]

Kostarika bilježi konstantno dobre rezultate prema Indeksu humanog razvoja (HDI), zauzimajući 62. mjesto u svijetu, odnosno peto mjesto u Latinskoj Americi, u 2023. Svjetska banka svrstava Kostariku u kategoriju ekonomija sa visokim dohotkom[16] i ona je jedina zemlja OECD-a u Srednjoj Americi i na Karibima.[17] Program Ujedinjenih nacija za razvoj (UNDP) istakao je da je ova zemlja postigla znatno viši nivo humanog razvoja u odnosu na druge zemlje sa sličnim nivoom dohotka, uz bolje pokazatelje humanog razvoja i nejednakosti od regionalne medijane.[18] Kostarika ostvaruje dobre rezultate u pogledu pokazatelja demokratskog upravljanja, slobode medija, subjektivnog osjećaja sreće i održivog blagostanja;[19] ima jednu od najviših stopa pismenosti na američkom kontinentu[20] i smatra se regionalnim liderom u oblasti ljudskih prava i zaštite životne sredine.[20]

Historija

[uredi | uredi izvor]

Prvi Evropljanin koji je kročio na tlo Kostarike je Kristofor Kolumbo 1502. Do tada je Kostarika bila područje koje se nalazilo između velikih civilizacija Južne Amerike i meksičkog područja. Kostariku je osvojila Španija tokom 17. vijeka i tako je postala najjužnija provincija Nove Španije. Zemlja je tada bila izuzetno siromašna, a i sam guverner je bio primoran da se bavi poljoprivredom kako bi preživio.

Kostarika je 1821. zajedno sa drugim srednjoameričkim zemljama proglasila svoju nezavisnost od Španije. Nakon kraćeg perioda pod meksičkim carstvom, Kostarika je 1823. postala dio ujedinjenih centralnoameričkih država, da bi konačno postala nezavisna 1838.

Od tada je Kostarika bila relativno stabilna zemlja sa samo dva perioda unutrašjih nemira. Prvi put 1917-19 kada je diktator Federico Tinoco Granados došao na vlast. Drugi put je bilo 1948 kada je vojna hunta sa José Figueres Ferrer na čelu uzela vlast nakon kontraverznih izbora. Vojna hunta je ipak napravila slobodan Ustav, koji je garantirao pravo glasa za sve, a 1949 je ukinuta vojska. Figueres je izabran za prvog predsjednika pod novim ustavom. Danas je Kostarika još uvijek uglavnom poljoprivredna zemlja, ali ima i razvijen turizam.

Političke podjele

[uredi | uredi izvor]

Geografija

[uredi | uredi izvor]

Geografija Kostarike obuhvata gotovo 1.300 km (800 milja) tropske obale. Pacifička obala je pretežno planinska i čini oko 80% obalnog kopna. Karipska obala je veličine četvrtine Pacifika i odlikuje se dugim pojasevima pješčanih plaža. Karibi su veoma vlažni s nižim plimama, te močvarama i mangrovama. Pacifička obala ima dva velika poluostrva koja se protežu u okean. Poluostrvo Nicoya je na sjeveru, a poluostrvo Osa na jugu.

Kostarika posjeduje mnoge planinske lance koji okružuju Valle Central. Najsjeverniji se zove Cordillera de Guanacaste i sastoji se od nekoliko vulkana, od kojih su neki još uvijek aktivni. Jugoistočno se nalaze planinski lanci nazvani Cordillera de Tilaran. Posjetioci uglavnom idu na popularne destinacije poput rezervata oblačne šume Monteverde i Nacionalnog parka vulkana Arenal. Cordillera de Tilaran nalazi se u planinskoj centralnoj dolini, Cordillera Central, i uključuje vulkane Poas, Irazu, Turrialba i Barva. Preko polovine stanovništva živi u centralnoj dolini. Planine u Cordillera de Talamanca na jugu su veće nadmorske visine i teže ih je savladati zbog strmog terena.[21]

Kostarika je tropska zemlja. Zahvaljujući razlikama u nadmorskoj visini, zastupljeno je nekoliko različitih mikroklima širom zemlje. U suštini postoje dva godišnja doba, sušna i kišna sezona. Ljeto (sušna sezona) traje od decembra do aprila. Temperature mogu doseći i do 34 stepeni Celzijusa na obali. U Centralnoj dolini temperature ostaju blage, između 22 i 29 stepeni.[21]

Provincije, kantoni i distrikti

[uredi | uredi izvor]
Provinces of Costa Rica.

Kostarika se sastoji od sedam provincija, koje su podijeljene na 81 kanton ("cantón" na španskom, množina "cantones"), kojim upravlja načelnik. Načelnici se biraju demokratskim potem svake četiri godine od strane ljudi iz svakog koantona. Provincijalne legislature ne posotije. Kantoni se opet dijela na distrikte (distritos). Provnicije su:

  1. Alajuela
  2. Cartago
  3. Guanacaste
  4. Heredia
  5. Limón
  6. Puntarenas
  7. San José

Privreda

[uredi | uredi izvor]

Stanovništvo

[uredi | uredi izvor]

Kultura

[uredi | uredi izvor]

Također pogledajte

[uredi | uredi izvor]

Vanjski linkovi

[uredi | uredi izvor]
Uprava i administracija

Reference

[uredi | uredi izvor]
  1. ↑ "Surface water and surface water change". Organisation for Economic Co-operation and Development (OECD). Arhivirano s originala, 24 March 2021. Pristupljeno 11 October 2020.
  2. ↑ "Population of Costa Rica". worldpopulationreview. Pristupljeno 17 January 2026.
  3. 1 2 3 4 "World Economic Outlook Database, April 2025 Edition. (Costa Rica)". IMF.org. International Monetary Fund. Pristupljeno 26 April 2025.
  4. ↑ "Gini Index". World Bank. Arhivirano s originala, 6 September 2026. Pristupljeno 7 September 2026.
  5. ↑ "Human Development Report 2025" (PDF). United Nations Development Programme. 6 May 2025. Arhivirano (PDF) s originala, 6 May 2025. Pristupljeno 6 May 2025.
  6. ↑ Instituto Geográfico Nacional del Registro Nacional (2 July 2021). "Actualización en el Cálculo de las Áreas Continental e Insular de Costa Rica" [Update on the Calculation of the Continental and Insular Areas of Costa Rica] (PDF). Sistema Nacional de Información Territorial (jezik: španski). Arhivirano (PDF) s originala, 30 July 2023. Pristupljeno 23 April 2024.
  7. ↑ "Capital Facts for San José, Costa Rica". World's Capital Cities. 18 October 2017. Arhivirano s originala, 13 April 2020. Pristupljeno 6 August 2017.
  8. ↑ "Costa Rica - Independence, Democracy, Nature". Britannica (jezik: engleski). 27 August 2025. Pristupljeno 28 August 2025.
  9. ↑ "Abolición del Ejército". El Espíritu del 48 (jezik: španski). Arhivirano s originala, 9 September 2011. Pristupljeno 9 March 2008.
  10. ↑ "Costa Rica". World Desk Reference. Arhivirano s originala, 11 February 2008. Pristupljeno 9 June 2009.
  11. ↑ "Costa Rica". Uppsala University. Arhivirano s originala, 10 May 2011. Pristupljeno 9 June 2009.
  12. ↑ "Amazon invests in Costa Rica as tiny nation carves out profitable niche in world economy". 11 March 2017. Arhivirano s originala, 7 September 2019. Pristupljeno 4 August 2017.
  13. ↑ "World Bank Open Data". World Bank Open Data. Pristupljeno 28 August 2025.
  14. ↑ "The Investment Promotion Agency of Costa Rica". www.cinde.org. Arhivirano s originala, 7 August 2017. Pristupljeno 7 August 2017.
  15. ↑ Brierley, Tor (29 September 2023). "Why This Popular Central American Country Is Breaking All Tourism Records Right Now". Travel Off Path (jezik: engleski). Arhivirano s originala, 17 January 2024. Pristupljeno 17 January 2024.
  16. ↑ "Understanding country income: World Bank Group income classifications for FY26". World Bank Blogs (jezik: engleski). Pristupljeno 16 September 2025.
  17. ↑ "Members and partners". OECD (jezik: engleski). Pristupljeno 16 September 2025.
  18. ↑ "Table 1: Human development index 2010 and its components". UNDP Human Development Report 2010 (PDF). Human Development Reports. January 2010. str. 5, 49, 144. Arhivirano s originala (PDF), 8 November 2010. Pristupljeno 6 November 2010.
  19. ↑ Helliwell, J. F.; Huang, H.; Norton, M.; Goff, L.; Wang, S. (20 March 2023). "World Happiness, Trust and Social Connections in Times of Crisis". World Happiness Report 2023 (jezik: engleski). World Happiness Report. Arhivirano s originala, 24 March 2023. Pristupljeno 24 March 2023.
  20. 1 2 "Costa Rica | History, Map, Flag, Climate, Population, & Facts". Britannica (jezik: engleski). 27 August 2025. Pristupljeno 28 August 2025.
  21. 1 2 Bateman, Jason (24. 5. 2017). "Costa Rican Geography". CostaRica.Org (jezik: engleski). Pristupljeno 30. 9. 2025.

Dodatna literatura

[uredi | uredi izvor]
  • Blake, Beatrice. The New Key to Costa Rica (Berkeley: Ulysses Press, 2009).
  • Chase, Cida S. "Costa Rican Americans". Gale Encyclopedia of Multicultural America, edited by Thomas Riggs, (3rd ed., vol. 1, Gale, 2014), pp. 543–551. online
  • Edelman, Marc. Peasants Against Globalization: Rural Social Movements in Costa Rica. Stanford: Stanford University Press, 1999.
  • Eisenberg, Daniel (1985). "In Costa Rica". Journal of Hispanic Philology. 10. str. 1–6.
  • Huhn, Sebastian: Contested Cornerstones of Nonviolent National Self-Perception in Costa Rica: A Historical Approach, 2009.
  • Keller, Marius; Niestroy, Ingeborg; García Schmidt, Armando; Esche, Andreas. "Costa Rica: Pioneering Sustainability". Excerpt (pp. 81–102) from Bertelsmann Stiftung (ed.). Winning Strategies for a Sustainable Future. Gütersloh, Germany: Verlag Bertelsmann Stiftung, 2013.
  • Lara, Sylvia Lara, Tom Barry, and Peter Simonson. Inside Costa Rica: The Essential Guide to Its Politics, Economy, Society and Environment. London: Latin America Bureau, 1995.
  • Lehoucq, Fabrice E. and Ivan Molina. Stuffing the Ballot Box: Fraud, Electoral Reform, and Democratization in Costa Rica. Cambridge: Cambridge University Press, 2002.
  • Lehoucq, Fabrice E. Policymaking, Parties, and Institutions in Democratic Costa Rica, 2006.
  • Longley, Kyle. Sparrow and the Hawk: Costa Rica and the United States during the Rise of José Figueres. (University of Alabama Press, 1997).
  • Mount, Graeme S. "Costa Rica and the Cold War, 1948–1990". Canadian Journal of History 50.2 (2015): 290–316.
  • Palmer, Steven and Iván Molina. The Costa Rica Reader: History, Culture, Politics. Durham and London: Duke University Press, 2004.
  • Sandoval, Carlos. Threatening Others: Nicaraguans and the Formation of National Identities in Costa Rica. Athens: Ohio University Press, 2004.
  • Wilson, Bruce M. Costa Rica: Politics, Economics, and Democracy: Politics, Economics, and Democracy. Boulder, London: Lynne Rienner Publishers, 1998.