Prijeđi na sadržaj

Dinastija Sung

Izvor: Wikipedija
(Preusmjereno s Dinastija Song)
Dinastija Sung
宋朝
Sòng Cháo
Carstvo
←
960. – 1279. →
 
→
 
Kina za dinastije Sung oko 1111. godine
Glavni gradBianjing (960. – 1127.)
Lin'an (1127. – 1276.)
Jezici
kineski
Religija
budizam, taoizam, konfucijanizam
Vladavina
Car Taizu od Songa960. – 976.
Car Qinzong od Songa1126. – 1127.
Car Gaozong od Songa1127. – 1162.
Car Bing od Songa1278. – 1279.
Povijest
960.
Zhao Kuangyin preuzima prijestolje od Dinastije Kasniji Zhou
9. siječnja 1127.
Jingkang incident
1276.
Predaja Lin'ana
1279.
Bitka kod Yamena; mongolska pobjeda i konačni pad dinastije Sung
Površina
962.1.050.000 km2
1111.2.800.000 km2
1142.2.000.000 km2
Stanovništvo
1111.118.800.000
 
Valutakineska kovanica, kineski papirni novac (jiaozi i hiuzi) i dr.
 
Bilješke
History of China: A good collection of information on Chinese history (engl.)

Dinastija Sung ili Dinastija Song (kineski: 宋朝, pinyin: Sòng Cháo) je kineska dinastija koja je vladala Kinom od 960. do 1279. godine. Ona je, do najezde Mongola u 15. stoljeću, učvrstila položaj Kine kao najrazvijenije države svijeta. Kineska umjetnost i filozofija su procvjetale, vojna uprava carskim pokrajinama je zamijenjena civilnim, osnovani su novi gradovi kako bi se što više razvila trgovina i ojačalo gospodarstvo, razvijena je tehnologija proizvodnje baruta i tiskarstvo je bilo na visokoj razini, što je dovelo do razvoja pismenosti. Posjedovanje zemlje i rad u državnoj službi više nisu bili mjerilo uspešnosti, nego privatna djelatnost.

Rasprostiranje i vremensko trajanje dinastije Sung

Tijekom vladavine dinastije Sung bili su česti sukobi sa suparničkim dinastijama, te se ono obično može podijeliti na dva razdoblja: Sjeverni Sung (北宋, 960. – 1127.), kada je dinastija Sung iz Kaifenga vladala cijelom Kinom; i Južni Sung (南宋, 1127. – 1279.), kada su sjevernu Kinu osvojili Džurdži koji su osnovali novu dinastiju Jin, a dinastija Sung vladala južnom Kinom iz prijestolnice u Hangzhou. Naposljetku su obje ove dinastije osvojili Mongoli pod Kublaj Kanom, koji su 1279. god. ponovno ujedinili Kinu pod mongolskom dinastijom Yuan.

Wang Juzheng, Predenje svile, Sjeverni Sung

Sjeverni Sung

[uredi | uredi kôd]
Car Taizu od Songa, osnivač dinastije Sung, oko 1000. godine
Pagoda hrama Lingyan u Shandongu iz 1063. godine

Krajem 9. stoljeća veliki je seljački ustanak gotovo uništio središnju vlast dinastije T’ang. Kina je podijeljena na 10 država s malim ostatkom carstva kojim je vladalo pet dinastija u nizu (tzv. Kasni Liang).

U siječnju 960. godine, general Chao K’uang-yin je izvršio državni udar koji je iskoristio Sung T’ai-tsu (Taizu) da se dokopa prijestolja. Vješti vojni i politički vođa Taizu je postao prvim carem nove dinastije Sung. On je uspio da ujedini Kinu i uništi prijetnju sa sjevera, no dinastija Sung nikada nije povratila pod svoju vlast Annam (sjeverni Vijetnam), a kitanska država Liao još uvijek je zauzimala granična područja na sjeveroistoku gdje su nosnovali svoje carstvo u Mandžuriji i unutrašnjoj Mongoliji. Na sjeverozapadu su Tagnuti osnovali snažno carstvo Xi Xia. Ta su područja ostala pod stranom vlašću do 1368. godine.

Nova država bila je razjedinjenija nego što je bila u vrijeme dinastije T’ang, a i vojno slabija. Međutim, „Carski ispitni sustav” još je više pojednostavljen i ustanovljena je uprava činovnika po zasluzi. To je bilo i razdoblje brzoga gospodarskog razvoja. U razdoblju od 750. do 1100. stanovništvo se gotovo udvostručilo, uglavnom zbog širenja uzgoja riže (koja potječe iz jugoistočne Azije) u središnjoj i južnoj Kini što je dovelo do stvaranja viškova hrane.[1] Ovo povećanje broja stanovnika je bio razlog što se središnja vlast povukla iz svestranog i temeljnog upravljanja trgovinom i ona je prepuštena slobodnom tržištu. Trgovina je nadalje dosegla višu razinu uporabom papirnatog novca, te velikom koncentracijom trgovine oko prve prijestolnice Sunga, Kaifenga. Kaifeng je bio i središte sustava kanala (Veliki kanal) i mreže cesta države Sung.

Južni Sung

[uredi | uredi kôd]

Dinastija Sung morala je platiti cijenu za svoju slabu obranu. Godine 1126. – 1127. Džurdži Jin su osvojili sjevernu Kinu (Dinastija Jin (1115. – 1234.). Područje dinastije Sung uskoro je svedeno na središnju i južnu Kinu i opstajalo je samo plaćajući veliki danak ovim Mongolima.

Bez obzira na to što je rodno mjesto kineske kulture u dolini Žute rijeke pripalo stranim osvajačima, jug se i nadalje gospodarski razvijao. Stanovništvo od 60% ukupne kineske populacije se i dalje povećavalo,[1] trgovina i industrija su cvale, a nova prijestolnica, Hangzhou, postala je nesumnjivo najveći grad na svijetu s oko 400.000 stanovnika. Kina je u 13. stoljeću bila naseljenija i bogatija od tadašnje Europe. Zapadna Europa tada ima samo dva grada s više od 100.000 stanovnika, Pariz i Veneciju.

Južni Sung je značajno ojačao svoju mornaricu kako bi obranio svoju morsku obalu, ali i kako bi proveo nekoliko pomorskih misija u inozemstvo. Kako bi se oduprli sjevernjačkoj dinastiji Jin dinastija Sung je razvila novu vojnu tehnologiju uporabe baruta.

Pad dinastije Sung

[uredi | uredi kôd]

U 13. stoljeću došlo je do znatnog usporavanja razvoja. To je uglavnom bila posljedica ogromnih razaranja i društvenih nemira nastalih zbog mongolske invazije Džingis-kana i osvajanja najprije mongolskog područja na sjeveru, koje je bilo pod dinastijom Jin (1210. – 1234.), a potom su napali i Sung područja na jugu (1235. – 1279.). Munke-kan, četvrti veliki mongolski kan (kagan), preminuo je 1259. god. tijekom opsade grada Chongqinga. njegov mlađi brat, Kublaj-kan, proglašen je velikim kanom, a 1271. god. i kineskim carem,[2] iako još nije bio osvojio cijelu Kinu. Nakon dva desetljeća ratovanja, njegova vojska je naposljetku uništila vojsku dinastije Sung 1279. god. ponovno ujedinivši Kinu pod novom mongolskom dinastijom Yuan (1271. – 1368.) koja je ustanovila novu prijestolnicu na sjeverozapadu Kine, Peking.

Najrazvijenija država na svijetu

[uredi | uredi kôd]
Povijest Kine
Povijest Kine
Povijest Kine
Prapovijest Kine 3 Suverena i 5 Careva
Dinastija Xia
2100. – 1600. pr. Kr.
Dinastija Shang
1600. – 1046. pr. Kr.
Dinastija Zhou
1045. – 256. pr. Kr.
Zapadni Zhou
Istočni Zhou Proljeće i jesen
Zaraćene države
Dinastija Qin
221. – 206. pr. Kr.
Dinastija Han
206. pr. Kr. – 220.
Zapadni Han
Dinastija Xin
9. – 23.
Istočni Han
Tri kraljevstva
220. – 280.
Dinastija Jin
265. – 420.
Zapadni Jin
Šesnaest kraljevstava
304. – 439.
Istočni Jin
Južne i Sjeverne dinastije
420. – 589.
Dinastija Sui
581. – 618.
Dinastija Tang
618. – 907.
(prekinuta od Drugog Zhoua)
690. – 705.
Liao
907. – 1125.
Pet dinastija i Deset kraljevstava
907. – 960.
Zapadna Xia Sjeverni Song
Dinastija Jin Južni Song
Dinastija Yuan
1271. – 1368.
Dinastija Ming
1368. – 1644.
Dinastija Qing
1644. – 1911.
Republika Kina
1912. – 1949.
Narodna Republika Kina Republika Kina
(Tajvan)

Društveni život za dinastije Sung je bio jako živ; građani su skupljali i trgovali vrijednim umjetničkim djelima, mase su se skupljale na javnim festivalima i u privatnim klubovima, a gradovi su imali četvrti za zabavu.

Vladari iz ove dinastije poticali su umjetnost, filozofski neo-konfucijanizam obogaćen budističkim idealima (Si Ču), a vojne upravitelje pokrajina zamijenili su civilnim dužnosnicima. Sagradili su niz gradova, ali ne samo za administrativne svrhe, već da bi razvili trgovinu, industriju, i pomorsku razmjenu. Izumili su ili razvili barut, topove, kao i tehnologiju tiskarskog stroja (11. st.) koja je pospješila pismenost. Roditelji su ohrabrivali sinove da uče čitati i pisati kako bi našli posao u učenoj carskoj birokraciji. Posjedovanje zemlje ili rad u državnoj službi više nisu bili isključivo mjerilo za ugled i prestiž. Razlog tome jest i razvoj privatnog poduzetništva. Trgovci su osnivali složene trgovačke organizacije s kreditnim sustavom. Na selu se pojavljuje slobodna trgovina zemljom. Budući da stari kopneni putovi do središnje Azije i Bliskog istoka više nisu bili u rukama Kineza, Kina je postala velika pomorska sila i redovito je trgovala s jugoistočnom Azijom i Perzijskim zaljevom. Izgrađena je i snažna mornarica.

Unutrašnji nacrt astronomskog sata u tornju u Kaifengu iz Su Songove knjige koja je tiskana 1094. godine.
Zhang Zeduan, Duž rijeke tijekom Qingming festivala, slika na svili, 24.8 x 528.7 cm.

Lončarija dinastije Sung je nedostižna po svojoj profinjenoj dekoraciji i plemenitim dekoracijama; vrhunac Kineske umjetnosti. Tad su osnovane prve slikarske i grafičke škole, kao i umjetničke kolekcije. Slikarstvo je bilo delikatno i prozračno, pejzaži su magloviti, naslikani perom i u njima je čovjek odsutan ili beznačajan. Alternativna tradicija slikarstva je povezana sa Zen budizmom, koji naglašava neposrednost iskustva i intuiciju – slike nastale sa samo par poteza kistom. Ovaj stil će biti bolje prihvaćen u Japanu.

Procvat doživljavaju i izrada porculana, brodogradnja i navigacija s pomoću kompasa, a osobito metalurgija. Kina je 1078. god. proizvodila 125.000 tona željeza i koristila 1,5 kilogram željeza po stanovniku. U Europi je to tada bilo samo ½ kilograma, oko 1200. godine.

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  1. 1 2 Patricia Buckley Ebrey, Anne Walthall i James B. Palais, East Asia: A Cultural, Social, and Political History, Houghton Mifflin, Boston, 2006., str. 156.-167. ISBN 0-618-13384-4
  2. ↑ Morris Rossabi, Khubilai Khan: His Life and Times, University of California Press, Berkeley, 1988., str. 115. ISBN 0-520-05913-1

Poveznice

[uredi | uredi kôd]

Vanjske poveznice

[uredi | uredi kôd]
Logotip Zajedničkog poslužitelja
Zajednički poslužitelj ima još građe o temi Dinastija Sung
Prethodnik
Pet dinastija i Deset kraljevstava
Dinastije u kineskoj povijesti
960. – 1279.
Nasljednik
Dinastija Yuan