Takeo Fukuda
- Ovo je japansko ime; porodično ime je Fukuda.
| Takeo Fukuda | |
|---|---|
| 福田 赳夫 | |
Fukuda u martu 1977. | |
| 42. premijer Japana | |
| Na položaju 24. decembar 1976 – 7. decembar 1978 | |
| Monarh | Shōwa |
| Prethodi | Takeo Miki |
| Slijedi | Masayoshi Ōhira |
| Lični detalji | |
| Rođenje | 14. januara 1905. Takasaki, Japan |
| Smrt | 5. jula 1995. (dob: 90) Tokyo, Japan |
| Politička stranka | Liberalna demokratska partija |
| Supružnik/ci | Mie Fukuda |
| Djeca | 5 (među njima i Yasuo) |
| Alma mater | Tokijski carski univerzitet |
| Potpis | |
Takeo Fukuda (japanski: 福田 赳夫 , Fukuda Takeo?; 14. januar 1905 – 5. jul 1995) bio je japanski političar koji je od 1976. do 1978. služio kao premijer Japana.
Prije početka političke karijere je radio kao činovnik u Ministarstvu financija, a poslije rata u raznim financijskim institucijama. Godine 1952. je prvi put izabran u Dijetu, te mu je mentorom postao desničarski političar Nobusuke Kishi. Fukuda je brzo napredovao u redovima vladajuće Liberalno-demokratske partije, postavši 1957. godine njen sekretar. Godine 1972. se natjecao za vodstvo stranke protiv Kakueija Tanake, ali je izgubio.
Novu priliku da preuzme stranku i vladu je dobio nakon izbora 1976. godine, na kojima je LDP izgubila dotadašnju apsolutnu većinu u Dijeti, a nakon čega je premijer Takeo Miki dao ostavku. Fukudin premijerski mandat je bio obilježen nastojanjem da se japanska vanjska politika prilagodi promjeni po završetku Drugog indokineskog rata 1975. godine i povlačenja SAD iz Jugoistočne Azije, odnosno da Japan kroz bliske ekonomske veze postane glavni partner država ASEAN-a. Ta su nastojanja po njemu dobila ime Fukudina doktrina i dan-danas predstavljaju jedan od temelja japanske vanjske politike.
Fukuda je bio manje uspješan na unutrašnjem planu. Usprkos reputacije "tvrdog" desničara, izazvao je kritike kada je u jesen 1977. godine prilikom otmice putničkog aviona Japan Airlinesa pristao na zahtjeve otmičara iz Japanske crvene armije i oslobodio njihove drugove iz zatvora. Fukuda je, nastojeći okončati dotadašnju dominaciju frakcija i lobija unutar stranke, u nju uveo institut preliminarnih izbora. Na njima ga je krajem 1978. porazio Masayoshi Ōhira, vođa umjerene frakcije unutar LDP.
Njegov sin Yasuo Fukuda je postao premijer 2007. godine.